Umjetnost koja nam nešto znači

Koncem studenoga na aukciji Sotheby’sa u New Yorku portret Elisabeth Lederer, koji je Gustav Klimt naslikao između 1914. i 1916, prodan je za 236 milijuna dolara, što je druga najviša cijena postignuta za neko umjetničko djelo: rekord i dalje drži Salvator Mundi, nesigurno atribuiran Leonardu da Vinciju, koji je 2017. kupljen za 220 milijuna više. Slika je jedna od samo dva velika Klimtova portreta koji nisu u muzejima, a na njoj je prikazana kći Klimtove mecene, Szeréne Pulitzer, pranećakinje američkog novinskog magnata, udane u Beču za industrijalca Augusta Lederera. Živjeli su blizu Klimtova ateljea, a njezinu veliku umjetničku zbirku zaplijenili su nacisti 1940. i prebacili u dvorac Immendorf, koji su u svibnju 1945. zapalili da ga ne bi zaposjeli Saveznici. Njezin sin Erich sa suprugom Elisabeth spasio se bijegom u Švicarsku, da bi se nakon rata vratio i tražio povrat preživjelih umjetnina, dok je Elisabeth s portreta, zahvaljujući majčinoj potpisanoj izjavi kod bilježnika da je biološka kći Gustava Klimta, ostala u Beču gdje je umrla prirodnom smrću 1944.

Gustav Klimt, Ria Munk II - Plesačica,  1916-1917.

Szerénina sestra Aranka udala se za drugog industrijalca, Alexandera Munka, s kojim je imala tri kćeri, a Maria, zvana Ria, bila se rodila 1887. S dvadeset i četiri godine postala je ljubavnica četrdesetogodišnjeg njemačkog pjesnika Hannsa Heinza Ewersa, boema i ženskara, koji se s njom zaručio, ali je zaruke i razvrgnuo, napisavši joj da je „beznadna romantičarka bez dodira sa stvarnošću“. Upravo pada njezin smrtni dan: u podne 28. prosinca 1911. pucala si je u srce. Majka je od Klimta naručila portret nesretne kćeri, a on ga je i izradio za godinu dana, uz pomoć fotografija. Bila je to mala slika, na kojoj Ria Munk leži sklopljenih očiju na samrtnoj postelji, blijeda i okružena cvijećem.

Pročitavši vijest o rekordnoj prodaji portreta Rijine tetke, američka glumica i pjevačica Barbra Streisand na Instagramu prisjetila se kako je svojedobno posjedovala taj posmrtni portret Rije Munk i da ne može prežaliti što ga je prodala. Barbra Streisand velika je kolekcionarka, koja je 1994. dala rekordnu ponudu za Tamaru de Lempicka i 2020. kupila Van Gogha za 4,5 milijuna dolara, a Riju Munk na samrtnoj postelji bila je kupila 1969. za 17.000 dolara, da se nagradi za prvi Oscar koji je dobila za ulogu velike komičarke nijemog filma Fanny Brice. Ali da, da bi mogla kupiti nove umjetnine, morala je prodavati stare, pa je tako i Klimt otišao nakon što je trideset godina visio na njezinu zidu, jer se, kako je napisala na Instagramu, „počela zanimati za Franka Lloyda Wrighta i pokret Arts & Crafts.“ Njezin zaključak je bio: „Kako žalim što sam je prodala. Nikada ne smijete prodati umjetničko djelo koje volite.“

Čudno je odbiti Klimta, ali Aranki Munk portret se nije svidio, pa je bečki umjetnik morao ponovno na posao. Iduća verzija, veliki portret Rije Munk kako stoji, u prepoznatljivu Klimtovu stilu, nastao između 1916. i 1917, također je bio odbijen – ako je prvi bio previše morbidan, drugi je bio previše lepršav, i možemo razumjeti da ožalošćena majka nije zamišljala da će joj nesretno zaljubljena kći biti rasplesana i golih grudi. Istini za volju, sliku koju mi danas znamo kao Ria Munk II, ima i alternativni naziv – Plesačica. Odbijenu sliku Klimt je preradio u erotičniji prikaz plesačice, za koju se danas vjeruje da je bila Johanna Jusl, plesačica bečke Hofopere i jedan od Klimtovih modela. Doduše, i na njoj je portretna sličnost s Rijom Munk očita, što je neobično jer je sačuvana Klimtova razglednica iz tog doba u kojoj se bliskoj prijateljici, modnoj dizajnerici Emilie Flöge, žali da mu se taj portret „nikako ne može posložiti“ jer „ne može postići sličnost!“

Treći portret Rije Munk Klimt je započeo 1917, ali je umro sljedeće godine. Nedovršenu sliku uzela je Aranka Munk i odnijela u svoju vilu na jezeru u Bad Aussee, gdje je visjela do 1941. Te je godine kao Židovka dio imanja morala prodati, dok je ostatak imovine i stan u Beču zaplijenio Gestapo. Bila je deportirana u Łódź u listopadu 1941. i ubijena 26. studenoga, dan prije 79. rođendana. Njezina kći Lola također je deportirana i ubijena 1942. u Chełmnu. Portret iz vile maznuo je kolekcionar William Gurlitt da bi ga 1953. prodao Galeriji u Linzu, a odatle je 2009. vraćen nasljednicima, koji su ga 2010. prodali na aukciji u Christie’su za 18,8 milijuna funti. Par godina nakon toga u Münchenu je umro osamdesetogodišnji samotnjak Cornelius Gurlitt u čijem su stanu pronađene umjetnine vrijedne milijardu dolara. Umjetnička djela imaju svoju financijsku vrijednost, ali volimo ih zbog one druge vrijednosti, koju samo mi znamo.